Music vs. Life vs. Me

I dalje sam u G-mollu

Generalna — Autor renato @ 03:26

Pa kako izgleda savrsen dan? Ne znam. No, kako izgleda jedan dan koji obecava i koji se ne zavrsava fijaskom... za to, definitivno, moj predjasnji moze da se kandiduje. Stvarno.

Pa sta ga cini tako idealnim?

Pocnimo od jutra... Probudio me cvrkut ptica... srecom, imam drvo kraj stana pa mogu da uzivam u takvom luksuzu, a vi luzeri u sivim soliterima... patite. Kafa je bas prijala. Sa malo mleka i mnogo zelje. Uzeo sam gitaru... milina. Izasao sam na travnjak.. rasklopio stolicu... seo... zasvirao... Dan je bas bio divan. Duvao je onaj povetarac... mrsi kosu, a nikako misli. Vezbao sam danas neku klasiku... Paganinija... taman za ukus mojih sugradjana. Klasika se ovde veoma ceni, da. Ja sam kao jazzer, a ono od jazza malo sviram, ali zato veoma rado koketiram sa njim. Nisam klasicar. Uvek je potreban, jer... jazz zivim. To mi je nacin zivota. Mnogo inspiracije... i sto si bolji u tome vise si cenjen... univerzalno pravilo, zar ne?

Danas sam morao da radim. Odrzao sam dva privatna casa. Raspust je. Ne mogu da kazem da su mi legli k'o budali samar, ali sam bar uzivao u njima.

No, dogadjaji dana su bili savrseni... moja draga Dre (bivsa sustanarka) je imala rodjendan i dobila je sina... najbolja drugarica Danijela je dobila vizu na pola godine... ocekujem je za vikend... a i dosao je veliki drugar Adrian iz Nemacke na kratak raspust...

Jedino nisam uspeo da namestim "triple boot" na kompu... mukica.:))))

U bre, kako sve ovo dosadno zvuci!!! Nikakve pikanterije!

Pa kako ne bi bilo...

Sanjala me je. Danas mi je rekla. Onako... u mom elementu.  Opet mi je poremetila stanje svesti.

Najgore sto moze da ti se desi jeste da se topis i patis kako ti sapuce na uvo. Reci su cudo. One izgovorene. Jeste da kratko traju, ali nacin na koje su izgovorene ostavljaju trag. Dubok ili plitak... stvar teme i osecanja.

Inace, ne volim da pricam o muzici. Kao znam nesto.

Volim da pricam muzikom. Tu sam valjda maher.

Instrumentalista sam. Nespretno pevam. Htedoh reci... ne znam. 

Dobro slusam. Bar mi tako kazu.  Mislim da dobro kuliram stvari i price.

 

 

Danas nisam nista jeo.

 

Od kuce sam dobio jedan divan paket... sarme... domace kobasice i suvi vrat... tri uskrsnja jajeta... domaceg pekmeza od sljiva... divnih jabuka... mnogo Plazme i slanih grickalica... i majcino pismo. Najtoplije. Sva ih cuvam.

 

Jescu sutra.

 

 


Vise volim G-moll od D-molla

Generalna — Autor renato @ 19:09
Upravo se navrsilo 6 sati novog dana... ja ustajem za sat i po... Kontam da cu na blog potrositi pola sata. No, pio sam veceras... i pijem. Mozda bude i krace. Kao i uvek, za poslednje 3 nedelje, da naglasim, ne trazim resenje, nego preturam po njemu u zeljenom stanju nesvesnosti... koje tako tesko i mukotrpno postizem u ispijanju piva, vina i rakije... nekada separatno, a nekada u kombinaciji... inspiracija je cudo.
Evo, vec sam skontao da ce mi trebati sutra (danas) mnogo hrabrosti da procitam ovo sto sam napisao u trenucima ovim melodicnim.
Kao, bavim se muzikom. Tamburam. Nista posebno. Svirao i sviram sa nekim facama... ali nikada ja da budem faca! :) Nepravda!!! A toliko nisam vezbao... najlepse sam se zezao od svih. Salim se. Nisam se zezao. Zezao me je zivot. Vucaram se godinama. Kao gradim nesto. Sanjam.
A onda... Zaljubim se. Po treci put (ali ovog puta zaista... prsten sam kupio sjajni). Bas onako... kako treba. Da ne duzim... to i nije bitno... da je ljubav srecna, ne bih je ni pomenuo, a vi skontajte scenario 2.
Ovo je moj prvi blog za veceras... i u mom zivotu. A nadam se da cu moju seriju "Rosaura vs. Marisol vs. Primavera" nastaviti sutra...

Stej tjuned...

Powered by blog.rs